SV. KRIŽIĆ - MALO ČUDOTVORNO GOTIČKO RASPELO U JUŽNOJ LAĐI HVARSKE KATEDRALE, 1510 G. OROSILO KRVLJU
Updated: 17. kol
07.08.2026. SACRA CROATICA
Sv. Križić na Hvaru je čudotvorni mali drveni križ koji je, prema predaji, prokrvario 6. veljače 1510. godine u gradu Hvaru.
SV. KRIŽIĆ
Foto. Hvarska nadbiskupija
U kapeli sv. Križa u južnoj lađi hvarske katedrale čuva se u posebnom okviru malo gotičko raspelo koje se prema predaji 6. veljače, na dan sv. Doroteje 1510. godine, u osvit pučkog ustanka Matija Ivanića, orosilo krvlju i tako pozvalo stanovnike komune na pokoru i pomirenje. U potonjoj se čuvaju kosti sveca suzaštitnika grada Hvara – Sv. Prošpera.
Događaj: Mali križ u kući hvarskog admirala Nikole Bevilaque prokapao je krvlju za vrijeme velikih sukoba plemića i pučana.
Značenje: Događaj je shvaćen kao Božji znak i opomena zbog mržnje i nesloge u narodu.
Blagdan: Svetkovina se slavi svake godine 6. veljače u hvarskoj katedrali.
Baština: Dio je bogate hvarske pasionske baštine (slično kao i čudotvorni križ koji je plakao u Vrboskoj 1614. godine)
PROSLAVA 500. OBLJETNICE SV. KRIŽIĆA, HVAR.
Od 4. do 7. veljače 2010 G.
Video: Hvarska Nadbiskupija
Od 4. do 7. veljače u Hvaru je obilježena 500. obljetnica čuda sv. Križića, spomen na čudotvorno krvarenje raspela u kući Bevilaqua 6. veljače 2010. godine. Središnja proslava bila je u nedjelju, 7. veljače. Sudjelovala su tri biskupa - domaćin hvarski Slobodan Štambuk, skopski Kiro Stojanov i prizrenski Dode Gjergji. Po prvi put su se na jednom mjestu okupili križevi svih hvarskih župa: Hvara, Brusja, Milne, Velog Grablja, Selaca, Starog Grada, Dola, Vrbanja, Svirača, Vrisnika, Pitava, Jelse, Vrboske, Svete Nedije, Zastražišća, Poljica, Gdinja, Bogomolja i Sućurja. Oratorij sv. Križiću, djelo hvarskog skladatelja Josipa Raffaellija pjevaju hvarski pučki pjevači.
OPŠIRNIJE
Povjesničar Grga Novak zapisao je 1918.g. sljedeću legendu:
Na Badnjak su se Hvarani okupili u katedrali. Pučani su, kako je bio običaj, ulazili na mala vrata, a vlastela na vela (glavna). Tijekom mise pučani su primijetili da im je svima na čelu crni križ. U krstionici uz mala vrata vidjeli su crnilo sipe. Doznali su da je to zlodjelo plemića te su im se odlučili osvetiti. Zakleli su se na mali drveni križ da će poubijati svu vlastelu, te su to učinili na dan sv. Doroteje, 6. veljače. Poklali su sve plemiće, osim jednog dječaka iz obitelji Jakša, koji se spasio sakrivši se u dimnjak. Zbog tog pokolja nastala je silna oluja, tijekom koje se raspukne svod u crkvi Anuncijati, a križ na koji su se zakleli procurio je krvlju. Nakon tih događaja došli su Mlečani, uhvatili vođe pučana i ubili ih. Kako bi prestrašili Hvarane i opomenuli ih, dali su isklesati glave ubijenih pučana i postaviti ih na vrh lukova na Lođi…
I nebo je plakalo – priča o Hvarskom Svetom Križiću u Hvaru.
U prvim danima veljače davne 1510. g. puhalo je snažno, teško, zimsko jugo. A onda se 6. veljače zamračilo nebo i počeo je padati jaki pljusak, koji je trajao cijeli dan. Oko 19 sati triput se zatresla zemlja i srušio se krov crkve Anuncijate u Burku.
Negdje u to vrijeme, u jednoj kući iza Anuncijate je unuka lučkog armirala Nikole Bevilaque spremala rublje i krenula očistiti prašinu u sobi. Uzela je malo drveno, čađavo raspelo i odlučila ga očistiti, ali je primijetila nešto čudno. Iz raspela je kapala crvena, gusta tekućina. Pozvala je majku i djeda, koji su zaključili da se vjerojatno otopila boja zbog vlage, no išli su po susjeda, mjesnog slikara, koji je mogao točno odrediti o čemu se radi. Slikar – Stjepan Vitaljić mu je bilo ime – rekao im je da iz raspela ne kapa boja, već prava pravcata krv.
Odmah su otrčali do Anuncijate po Matija Lukanića, kanonika i upravitelja te crkve. Lukanić je bio uznemiren jer je potres srušio krov crkve, no vijest o krvi iz raspela ga je u potpunosti potresla. Naime, Lukanić je bio jedan od ustanika koji su se 1509.g. u kući Bevilaqua zakleli na taj maleni križ da će pobiti hvarske plemiće.
Jedan od vođa ustanika, Toma Bevilaqua, admiralov sin i otac djevojčice koja je primijetila krv, nesretno je nastradao u studenom 1509. i zbog njegove smrti plan je bio odgođen. No, ni u najgorim snovima Lukanić nije mogao zamisliti ono što se događalo. Sav potresen, odnio je raspelo u Katedralu i počeo zvoniti u sva zvona.
Skupilo se mnoštvo svijeta, kako Hvarana, tako i stranaca i putnika čije je brodove jako jugo zadržalo u hvarskoj luci. Ljude je uhvatio strah i panika. Vjerovali su da im Bog šalje kaznu za njihove grijehe i kaznu za netrpeljivosti između vlastele i pučana.
Sljedećih dana održane su procesije s raspelom iz kojeg je i dalje kapala krv. Ljudi su činili pokoru, javno se bičevali, čak i djeca. Umjesto karnevala, plesa i veselja, u Hvaru je te veljače vladao strah, plač i jauci, histerija.
Događaj sa križićem najviše je pogodio Matija Lukanića koji je dojmljivo propovijedao o izmirenju plemića i pučana, bičevao se do krvi zbog osjećaja straha i krivnje, i naposljetku umro potpuno pomračenog uma šest dana nakon čuda, 16. veljače.
Ovo čudo samo je odgodilo početak Pučkog ustanka. Počet će u svibnju 1510.g. i trajati četiri duge, krvave godine.
Događaje 6. veljače 1510. godine prvi je zapisao suvremenik događaja, hvarski sudac Pavao Paladinić. Ostala svjedočanstva sakupio je apostolski vizitator 69 godina nakon čuda, 1579. godine, kada je napravio istragu i razgovarao s Hvaranima koji su bili djeca u vrijeme čuda, ili su čuli o svemu od svojih roditelja.
Maleni križić Hvarani časte više od 500 godina, a oko njega su se isplele brojne legende: jedna od njih kazuje, na primjer, da se na ovaj dan ne smije peglati, jer je djevojka peglala u trenutku kada je ugledala krv gdje kapa s raspela.
Malo gotičko raspelo je u kapeli sv. Križa u južnoj lađi hvarske katedrale sv. Stjepana čuva se u posebnom okviru.
Oltar Sv. Križića u hvarskoj katedrali.
Foto. Hvarska nadbiskupija
Oltar Sv. Križića u hvarskoj katedrali i istoimena bratovština
Izvorni oltar Sv. Križića bio je podignut 1530. godine, a sadašnji se nalazi u južnoj kapeli Katedrale. Na njemu je veliko raspelo, vjerojatno rad Jurja Petrovića. Monumentalni oltar je dao podići Jerolim Vidali. Budući da je zbog obiteljskih razmirica oko zemljišta on ili njegov djed 1655. g. ubio arhiđakona Gabrijela Ivanića, doktora obaju prava, upravitelja nadarja Sv. Križića, s pravom se pretpostavlja da je Vidali dao podići oltar kao čin zadovoljštine. Ispod Petrovićeva raspela nalazi se mramorna kustodija s vratnicama u obliku križa namijenjena čuvanju Sv. Križića.
Iako su u Hvaru 1539. g. htjeli osnovati bratovštinu Sv. Križića, to im nije bilo dopušteno, jer je već postojala bratovština sv. Križa sa sjedištem u franjevačkoj crkvi. Ostvarenje želje dogodilo se u 17. st. u vrijeme biskupa Zorzija. Na jednoj od tri bratimske grobnice u kapeli Sv. Križića nalazi se natpis: GODINE SPASA 1694. NEKA BRATIME, KOJE ZA ŽIVOTA SJEDINI POBOŽNOST U ŠTOVANJU PRESVETOG KRIŽIĆA, PRIMI MRTVE ZAJEDNIČKA GROBNICA.
Povezani članci:
Izvori:
Komentari