top of page

POLIPITH SV. MIHOVILA, 1509–10, CAVTAT, FRANJEVAČKA CRKVA, VICKO LOVRIN

Writer: Stjepan Hrvat
Stjepan Hrvat
9. ruj 2024.
3 min čitanja

Updated: 29. ruj

09.09.2024, SACRA CROATICA


Poliptih sv. Mihovila (1509.–1510.) u franjevačkoj crkvi Gospe od Snijega u Cavtatu jedino je u potpunosti sačuvano djelo dubrovačkog slikara Vicka Lovrina (sina Lovre Dobričevića). Ovo remek-djelo kasnogotičkog slikarstva s izraženim renesansnim elementima naručio je dubrovački plemić Dominik Pučić.


Vicko Lovrin, poliptih sv. Mihovila, 1509–10., 160 x 190 cm, tempera na dasci, franjevačka crkva, Cavtat. Slika: Sacra Croatica


Ključne značajke i kompozicija


Poliptih je rađen u tehnici tempera na dasci s pozlatom (dimenzija 160 x 190 cm) i sastoji se od 14 oslikanih polja uklopljenih u raskošno rezbareni renesansni okvir: 


  • Središnje polje: Prikazuje sv. Mihovila koji s podignutim mačem u desnoj ruci i vagom u lijevoj stoji nad pobijeđenim đavlom, simbolizirajući Božju pravdu i pobjedu dobra nad zlim. 


  • Desno krilo: U donjem polju prikazan je asketski lik sv. Ivana Krstitelja, a u gornjem poluliku sv. Franjo Asiški. 


  • Lijevo krilo: U donjem polju nalazi se sv. Nikola, a iznad njega polulik sv. Bartola. 


  • Atika (vrh poliptiha): Sadrži prikaz Bogorodice s Djetetom u sredini, dok su sa strana prikazani sv. Sebastijan (desno) i sv. Roko (lijevo). 


  • Predela (donji pojas): Prikazuje Uskrsnuće mrtvih ispod središnjeg dijela, Krštenje Kristovo ispod sv. Ivana te scenu u kojoj sv. Nikola daruje jabuke siromašnim djevojkama ispod lika sv. Nikole.


Stilski značaj


Iako se Vicko Lovrin morao prilagoditi konzervativnim željama naručitelja i tradiciji stare kotorsko-dubrovačke škole svoga oca, djelo jasno pokazuje utjecaje mletačke renesanse. To se prvenstveno očituje u snažnim, individualiziranim portretnim karakteristikama svetaca i slobodnijem oblikovanju likova u atici, što povjesničari umjetnosti povezuju s Lovrinovim mogućim školovanjem u radionici Bartolomea Vivarinija u Veneciji. 


Foto: Franjevački samostan Gospe od Snijega u Cavtatu


OPŠIRNIJE


Najpoznatije djelo Vicka Lovrina jest veliki trodijelni oltar svetog Mihajla (1509–10) za crkvu u Cavtatu. Središnji motiv poliptiha čini prikaz sv. Mihovila koji s podignutim mačem u desnoj ruci i vagom u lijevoj, stoji nad đavlom i simbolizira Božju pravdu i borbu između dobra i zla.


Sa strane središnjeg lika, u donjem polju desne strane, nalazi se sv. Ivan Krstitelj, prepoznatljiv po svom asketskom izgledu i simbolici pokore, dok je u gornjem polju desno sv. Franjo Asiški, prikazan u skromnom habitusu.


Na lijevoj strani, u donjem polju, smješten je sv. Nikola, prikazan u episkopalnoj odori, kao simbol milosrđa i zaštite, dok se u gornjem polju lijevo nalazi sv. Bartol, prepoznatljiv po atributu noža.


Ispod središnjeg dijela smješteno je Uskrsnuće mrtvih, dok je ispod prikaza sv. Ivana Krstitelja smješteno Kristovo krštenje. Ispod sv. Nikole nalazi se prizor u kojem sv. Nikola djevojkama daje jabuke.


Bazama pilastara koji dijele središnji prikaz sv. Mihovila prikazani su Adam i Eva. Bočni pilastri, koji završavaju poliptih, sadrže prazna polja sa siluetom grba.


U vijencu poviše središnjeg prikaza prikazano je Poklonstvo kraljeva, dok su na desnoj strani iznad sv. Franje Asiškog scene mučenja sv. Sebastijana, a na lijevoj strani iznad sv. Bartola, scene njegova mučenja.


Na samoj atici, dakle vrhu poliptiha, nalazi se centralni prikaz Bogorodice s Djetetom, okružene s desne strane sv. Sebastijanom, a s lijeve sv. Rokom. Sv. Sebastijan, simbolizira izdržljivost i vjernost, dok sv. Roko, povezan s karantenskom zaštitom, implicira lokalnu dimenziju zaštite Dubrovnika od kuge i bolesti.


Zlatne pozadine tipične za gotičku tradiciju služe i liturgijskoj i simboličkoj svrsi, dok meko modeliranje tijela i lica, elegantni pokreti figura te pažljiva primjena boja reflektiraju renesansni senzibilitet prema volumenu, proporciji i svjetlu. Dominirajući tonovi boja ističu liturgijsku i simboličku važnost likova, a kontrast između zlatnih pozadina i prirodnijih tonova kože i tkanina usmjerava pogled promatrača prema središnjim ikonografskim elementima.


Foto: Franjevački samostan Gospe od Snijega u Cavtatu


Budući da se poliptih nalazi na bočnom oltaru, prislonjen uz južni zid crkve te je osvijetljen direktno kroz istočni prozor koji od prozorskog okna reflektira sunčevu svjetlost, 2002. godine pristupilo se jednogodišnjem monitoringu već tada oštećenog poliptiha. Rezultati istraživanja iznjedrili su postavljanjem mikroklimatske komore koju je 2008. godine naručio tadašnji gvardijan fra Marijan Zlovečera.


Komoru vjerojatno ne preferiraju turisti i promatrači poliptiha jer se zbog istočnog prozora često od nju reflektira svjetlo, pa nije pogodna za fotografiranje, no ona štiti od propadanja i dodatnog uništavanja 500 godina starog oltarnog poliptiha, jedinog sačuvanog rada velikog dubrovačkog slikara.


Povezani članci:


Izvori:




















Komentari


bottom of page