BLAGDAN JAKOVLJEVA U OPATIJI, DAN GRADA I BLAGDAN SV. JAKOVA, 25. SRPNJA - SAMOSTAN SV. JAKOVA I NASTANAK GRADA OPATIJE, XII. ST.
- Stjepan Hrvat
- 24. srp
- 5 min čitanja
Updated: 27. srp
25.07.2026. SACRA CROATICA
Dan grada Opatije je 25. srpnja, ujedno i blagdan sveca zaštitnika Opatije sv. Jakova. Dan grada se obilježava svečanom sjednicom Gradskog vijeća na kojoj se dodjeljuju nagrade Grada Opatije, kao i svečanom procesijom i misnim slavljem u Župnoj crkvi sv. Jakova.
U povodu dana grada se održavaju i brojna događanja: izložbe, koncerti, sportski programi, prigodni zabavni programi.
Skulptura sv. Jakova u crvki u Opatiji. Slika: Josip Lopižić
DAN GRADA - SV. JAKOV
O svetom Jakovu
Sveti Jakov je bio ribar, sin Zebedeja i Salome te brat Ivana evanđelista (rođen u Galileji – umro 44. godine u Jeruzalemu). On je bio jedan od dvanaest Isusovih apostola i pripada Isusovu najužem krugu učenika uz Petra i Ivana.
Kao svoga zaštitnika poštivali su ga tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, srednjevjekovni vitezovi, liječnici, kožari, ratari i voćari.
Svečano se slavi u mnogim mjestima i župama diljem Hrvatske, poput Šibenske biskupije gdje je sveti Jakov naslovnik katedrale.
Grad Opatija duguje svoje ime i sam nastanak benediktinskoj opatiji sv. Jakova, podignutoj uz samu obalu Kvarnera.
Blagdan Jakovljeva ili blagdan svetog Jakova Starijeg apostola slavi se 25. srpnja.
Povezan je s glasovitim hodočasničkim putem Camino de Santiago (Put sv. Jakova) u Španjolskoj.
Zanimljivosti o svetom Jakovu
Sveti Jakov je jedini apostol čije je mučeništvo zabilježeno u Novom zavjetu.
Zajedno sa svetim Petrom i Andrijom, Jakov i Ivan bili su prva četvorica učenika koje je Isus pozvao. Kao član najužega kruga apostola, Jakov je bio svjedok uskrišenja Jairove kćeri, Isusova preobraženja na gori te njegove smrtne muke u Maslinskom vrtu. Jakov je pogubljen odrubljivanjem glave po nalogu judejskog kralja Heroda Agripe I.
Prema predaji, sveti Jakov prije svojega mučeništva propovijedao je evanđelje u Španjolskoj, a potom se vratio u Judeju, gdje je podnio mučeničku smrt. Predaja također govori da je njegovo tijelo brodom preneseno u Galiciju, pokrajinu na sjeverozapadu Španjolske, gdje je pokopano. Početkom 9. stoljeća navodno je ondje otkriven njegov grob, na mjestu današnjega Santiaga de Compostele, gdje je potom sagrađena crkva. Tijekom srednjega vijeka njegove su relikvije privlačile kršćanske hodočasnike iz cijele Europe.
Godine 1884. papa Lav XIII. izdao je papinsku bulu kojom je proglasio da su relikvije u Santiagu de Composteli doista relikvije svetoga Jakova. Nakon višestoljetnog opadanja hodočašća, koje je započelo između 14. i 16. stoljeća pod utjecajem renesanse i protestantske reformacije, krajem 20. stoljeća obnovljena je hodočasnička tradicija poznata kao Camino de Santiago (Put svetoga Jakova). U 21. stoljeću ta je tradicija nastavila snažno rasti, a svetište svetoga Jakova svake godine privlači desetke tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Glavna zaštitništva
Osobe i zvanja: Hodočasnici, putnici, vojnici, vitezovi, ljekarnici, kožari i ratari.
Države: Španjolska, Čile, Gvatemala i Nikaragva.
Zdravlje: Zaziva se kod reume i artritisa.
Samostan sv. Jakova i nastanak grada Opatije, XII. ST.
Grad Opatija duguje svoje ime i sam nastanak benediktinskoj opatiji sv. Jakova, podignutoj uz samu obalu Kvarnera. Srednjovjekovni samostan prvi put se spominje u 12. stoljeću, a novija istraživanja upućuju na to da je crkva izvorno sagrađena već u 10. stoljeću. Oko ovog samostana s vremenom se razvilo malo ribarsko naselje, koje je kasnije preraslo u poznato lječilište.
Crkvu su tijekom stoljeća preuzimali različiti redovi— augustinci i isusovci — te je više puta nadograđivana, pri čemu je najveće proširenje doživjela 1930-ih godina. Zbog svog povijesnog i kulturnog značaja, samostanski kompleks danas čini samo središte grada, a sam sveti Jakov slavi se kao zaštitnik Opatije svakog 25. srpnja na Dan grada.
Crkva i samostan sv. Jakova u Opatiji
Opatijska crkva sv. Jakova podignuta je oko 1420. kao kolonija benediktinaca prebjeglih iz furlanskog samostana Sv. Petra u Rožacu (San Pietro di Rosazzo). Ova opatija dala je ime čitavom kasnijem naselju i gradu. Krajem XVIII. stoljeća crkva je temeljito renovirana, a 1930-ih bitno proširena. Samostan je, u najranija vremena, bio mjestom održavanja sudskih procesa i sajmišta, a u XIX. st. u njemu je djelovala i prva opatijska škola. Zgrada je prelazila iz ruke u ruku čitavog niza crkvenih redova, od benediktinaca i augustinaca do pavlina i isusovaca.
Slika: TZ grada Opatije
OPŠIRNIJE
Crkva sv. Jakova mjesto je od velikog značaja za Opatiju. Osnovana u 15. stoljeću kao kolonija benediktinaca izbjeglih iz samostana na sjeveru Italije, ova opatija bila je centar mjesnog života po kojoj je cijeli grad kasnije ponio ime. U njoj su se održavali sudski procesi, a za blagdan Jakovljeva na sajmištu se trgovalo, dolazilo na druženja, plesalo. U 19. stoljeću postala je i dom prve opatijske škole. Dograđivana u više navrata, najveće je proširenje doživjela 30-ih godina prošlog stoljeća. Odlučite li ju posjetiti, osim liturgijskih obreda u njoj možete vidjeti i repliku jednog reljefa Ivana Meštrovića ili poslušati komorni koncert.
Slika: TZ grada Opatije
Opatijski samostan sv. Jakova jedini je samostan istočno od rijeke Raše koji se sa sigurnošću može pripisati srednjovjekovnim benediktincima, a podignut je bio po svoj prilici tijekom XII. stoljeća, kad su podizani i ostali samostani po Istri. Oko tog samostana ili opatije, polako se stvaralo i razvijalo naselje i grad. Tako je i sam grad Opatija dobila svoje ime po tom samostanu. Pod tim vidom opatija sv. Jakova je i ishodište današnjega grada. Godine 2008. grad Opatija uzima sv. Jakova i za svoga zaštitnika, pa je od tada svetkovina sv. Jakova ap. 25. srpnja i Dan grada Opatije. Toga dana je svečana procesija gradom. Svečevo tijelo počiva u Španjolskoj u gradu Camposteli.
– 1506. godine opat Šimun izgrađuje – proširuje crkvu i samostan. Što je izvorno tu ostalo do sada, teško je reći.
– God. 1793. crkva se ponovo renovira, pregrađuje, dograđuje.
– God. 1939-41. župnik talijan Angelo Comoretto proširuje crkvu i dograđuje ju kako sada građevno izgleda.
– Od 1965. pa nadalje ona se liturgijski uređuje i zbog toga crkva nema neki jedinstveni stil.
Crkvom i samostanom upravljaju najprije benediktinci. Napuštaju je početkom XVI st. zbog kuge a i čestih provala gusara. Nakon toga samostanom upravljaju Bazilijanci.
Od 1555-1723. samostanom upravljaju augustinci iako nisu tu.
Od 1723-1773. opatijom upravljaju isusovci iz Rijeke. Od ukinuća isusovaca samostan je pripojen Zbornom kaptolu u Rijeci i njome upravljaju razni riječki arhiđakoni i svećenici do 1965.
Od 1965. opatiju i župu preuzimaju ponovo isusovci, do danas. Riječki Nadbiskup nosi i titulu opata Opatije.
Župa u Opatiji je osnovana 1926. i nosila je naziv „Župa Navještenja BDM“ što je titula gornje crkve, jer je crkva sv. Jakova bila u to vrijeme premalena da bude župna crkva.
Godine 2006. župa je preimenovana u župu sv. Jakova i župna crkva postaje crkva sv. Jakova.
Izvori:
Komentari