SV. DUJAM ILI DUJE, ZAŠTITNIK GRADA SPLITA i SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE, 7.5.

17.10.2024. SACRA CROATICA

Sv. Dujam, detalj poliptiha Giorlama da Santacroca (1549. g.) na glavnom oltaru crkve Franjevačkog samostana na Poljudu u Splitu. Slika: Proleksis Enciklopedija

Dan svetog Duje (sv. Dujma), zaštitnika Splita, slavi se 7. svibnja jer je to datum njegove mučeničke smrti 304. godine, prema legendi, sveti Dujam bio je biskup u Saloni (današnji Solin), a ubijen je zbog svoje vjere tijekom vladavine cara Dioklecijana, koji je bio poznat po progonu kršćana.

Crkve svetog Dujma nalazimo po cijelom istočnom Jadranu, njegove slike po cijeloj Europi pa čak i u Rimu te u Sankt Petersburgu, ali najpoznatiji je kao zaštitnik grada pod Marjanom. Na Pašmanu se nalaze crkva i franjevački samostan sv. Dujma.

Video: Svečano proslavljena svetkovina sv. Dujma, zaštitnika grada Splita, 7.5.

Izvor: Laudato TV

DAN GRADA SPLITA - SV. DUJAM

Dan grada se slavi 7. svibnja, na dan koji se vezuje uz mučeništvo zaštitnika grada svetog Dujma. Povodom Dana grada, uoči blagdana sv. Dujma, organizira se Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Splita na kojoj se uručuju nagrade laureatima i to za životno djelo, te osobne i skupne nagrade.

Uoči 7. svibnja, ritualno se otvara raka sv. Dujma, a na sam blagdan njegove moći uz procesiju se pronose gradskom jezgrom s misnim slavljem nekad u katedrali ili pred njom, a danas na splitskoj Rivi.

Zaštitnik Splita je sveti Dujam (sv. Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine. Suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao zaštitnica osobito se štuje i Gospa od Pojišana.

Sveti Dujam (lat. Domnius, Doimus, za Splićane sveti Duje) je kršćanski martir (grč. mučenik, junak vjere) iz 3. stoljeća, a njegovo štovanje je najvrjednija splitska tradicija. Njegovi zemni ostaci pohranjeni su u gradskoj prvostolnici - katedrali Uznesenja blažene djevice Marije (manji dio Dujmovih kostiju je i u rimskom Lateranu - prvotnom sjedištu poglavara rimokatoličke crkve, zajedno s drugim dalmatinskim mučenicima te porečkim sv. Maurom). Riječ je o Mauzoleju cara Dioklecijana, iz kojeg su u 7. stoljeću izbjeglice iz Salone uklonili antičke kipove i carev sarkofag, a potom iz srušenih bazilika u Saloni, prenijeli kosti Dujma, prvog solinskog biskupa i Anastazija, nakon čega je mauzolej posvećen za metropolitsku crkvu.

Najjužnija crkva sv. Duje u Škaljarima u Kotoru  obnovljena je 2005. godine donacijama iz grada Splita.

Životopis

Prema "Žiču svetog Dujma" rođen je u Siriji u uglednoj i bogatoj obitelji oca Teodozija i majke Migdonije,[1] a obrazovao se na poznatom kršćanskom učilištu u Antiohiji. Nakon školovanja, vjerojatno je neko vrijeme bio u službi antiohijskog biskupa te je propovijedao i utvrđivao vjeru u Antiohiji i okolici. Nakon toga odlučio je započeti misionarsko djelovanje u Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, gdje je zaređen za prvog salonitanskog biskupa (284. – 304. godine).[2]

Za vrijeme progona kršćana, namjesnik provincije Dalmacije, Marko Aurelije Junije dao je, po naredbi rimskog cara Dioklecijana (284. – 305.), mučiti i pogubiti Dujma zajedno s drugim mučenicima, 304. godine, u gradskom amfiteatru.

Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih zidina Salone, na sjevernom groblju, koje je danas poznato pod nazivom Manastirine. Na tom je mjestu u 5. stoljeću izgrađena cemeterijalna bazilika u kojoj su vjernici pohodili mučenikov grob.[3] Na biskupskoj stolici naslijedio ga je njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

Štovanje

Milanskim ediktom 313. godine, Crkva je dobila slobodu ispovijedanja vjere, što je rezultiralo završetkom progona. Kršćani su tada počeli javno štovati sv. Dujma kao svog sveca i mučenika. Nad grobom je sagrađena kapelica, kasnije crkva, a u 5. stoljeću velika bazilika, koju su srušili barbari 614. godine.

Papa Ivan IV. podrijetlom iz Dalmacije, poslao je opata Martina, da otkupi kršćane koji su postali roblje i pronađe relikvije solinskih i istarskih mučenika. Bilo je nesigurno, ostaviti relikvije u Dalmaciji, zbog barbarskih pohoda pa je dio kostiju sv. Dujma prenesen u Rim, u kapelicu sv. Venancija unutar Lateranske bazilike. U njoj je glasoviti mozaik, na kojem je i sv. Dujam.

Godine 650. splitski biskup Ivan Ravenjanin potaknuo je Splićane da prenesu tijelo svetog Dujma iz porušene Salone u Dioklecijanov mauzolej koji je postao katedralom. Tako je drugi dio svečevih relikvija prenesen u splitsku katedralu gdje se i danas čuvaju i štuju.

Sv. Dujam, spominje se u popisima svetaca mučenika - martirologijima pa tako i u najnovijem "Martyrologium Romanum" iz 2001. godine. Uz splitsku katedralu, gdje je sv. Dujam na pomoćnom oltaru, nalazi se i jedina crkva sv. Dujma u Hrvatskoj u Driveniku, gdje je slika sv. Dujma na glavnom oltaru. Drivenik je bio na granici nekadašnje Splitske nadbiskupije.

Legende

Legende o sv. Dujmu i sv. Anastaziju (Stašu) oblikovale su se, vjerojatno još prije 7. stoljeća. Prema jednoj srednjovjekovnoj legendi Dujam je bio učenik Svetog Petra i živio je u 1. stoljeću. Na tom vjerovanju temeljio se zahtjev splitske Crkve za dobivanje crkvenog vrhovništva u Hrvatskoj i Dalmaciji, jer se pozivala na apostolsko porijeklo. Pozivajući se na to, splitski je nadbiskup u 10. stoljeću stekao naslov metropolita i primasa Dalmacije i čitave Hrvatske.

Također, postoje i stare legende o prijenosu relikvija solinskih mučenika u grad Split, koje su bile zapisivane još od 11. stoljeća. Tada je, prema pisanju kroničara Tome Arhiđakona († 1268.), splitski nadbiskup Lovre iz Osora († 1099.) naložio književniku Adamu iz Pariza da pjesnički uobliči i stilizira stare tekstove o Dujmu i Stašu.

Grb grada Splita sa likom svetog Dujma

Opis grba grada Splita

Grb je pravokutnog oblika i predstavlja stilizirano pročelje Dioklecijanove palače te zvonik splitske katedrale. U lijevom gornjem kutu je povijesni hrvatski grb u obliku štita, a u desnom gornjem štit u kojem je smješten lik sv. Dujma. Grb je uokviren gotičkim kvadratima.

U umjetnosti

Najstariji sačuvani umjetnički prikaz splitskog patrona sv. Dujma je izblijedjela freska u jednoj prostoriji salonitanskog amfiteatra pretvorena u kršćanski oratorij, koju danski arhitekt i arheolog Ejnar Dyggve datira u 5. stoljeće. Svečev slikovni prikaz nalazi se i na mozaiku iznad oltara u Lateranskoj bazilici u Rimu iz 7. stoljeća, kamo je papa Ivan IV., porijeklom Dalmatinac, dao prenijeti relikvije kršćanskih mučenika iz Dalmacije.

Lik sv. Dujma prikazan je na drvenom reljefnom poliptihu iz 14. stoljeća iz trogirskog samostana benediktinki, kao i na poliptihu Blaža Jurjeva Trogiranina iz 15. stoljeća. Poznat je i svečev prikaz s modelom grada na poliptihu kojeg je 1549. godine izradio mletački slikar Girolamo da Santacroce.[7]

Godine 1427. kipar Bonino da Milano izradio je ležeći prikaz sv. Dujma na oltaru, gdje je predstavljen kako leži na jastuku u biskupskoj odjeći prekriženih ruku na prsima. Papa Siksto V. (1521. – 1590.), dao je naslikati slike sv. Dujma u crkvi sv. Jeronima u Rimu. Svečeve slike postoje i u Sankt-Peterburgu i u više mjesta u okolici Splita.

Lik sv. Dujma, nalazio se na kovanom srebrnom novcu u razdoblju od 1327. do 1357. godine. Bosanski vojvoda i splitski herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić (o. 1350. – 1416.) kovao je svoj novac s likom sv. Dujma na početku 15. stoljeća. Splitski skladatelj Julije Bajamonti (1744. – 1800.), skladao je oratorij "Prijenos sv. Dujma" 1770. godine, u prigodi prijenosa relikvija sv. Dujma u novi svečev oltar u splitskoj katedrali.

Izvori

1. Šušnjar, Bogdan, Sveti Dujam i salonitanski mučenici, str. 21.

2. Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 60.

3. Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 121.-122.

4. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka. Zagreb. 2005. str. 234.

5. Kečkemet, Duško. 2002. Prošlost Splita. Marjan knjiga. Split. str. 33.

6. Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 31.-32.

7. Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 94.-97.