SV. KLEMENT, ZAŠTITNIK GRADA MAKARSKE I NEKADAŠNJE MAKARSKE BISKUPIJE, 21.11.
- Stjepan Hrvat
- 4. sij
- 2 min čitanja
03.12.2024. SACRA CROATICA
Bista svetog Klementa u katedrali sv. Marka, Makarska. Slika: Splitsko-Makarska nadbiskupija
Uz Svetog Klementa I. (latinski Clemens Romanus), četvrti papa i treći nasljednik svetog Petra, nakon Lina i Anakleta, zaštitnik je lađara, mornara, klesara, kamenorezaca, vodara, bolesne djece i mnogih naselja, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu i u hrvatskim krajevima (Kelemen kraj Jalžabeta, Klimno na Krku, Kaštel Sućurac, Sitno Gornje kod Splita, Pražnica na Braču, Hrtkovci kod Rume, najveći otok u skupini srednjedalmatinskih Paklenih otoka), postoji još jedan sveti Klement, rimski mučenik, kojeg Crkva slavi 21. studenoga. Njega kao svoga zaštitnika slave grad Makarska i makarska biskupija. U makarskoj konkatedrali, posvećenoj svetom Marku, nalaze se njegove relikvije, a donesene su 1725. iz rimskih katakombi.
Otovorena raka svetog Klementa na njegov spomendan, 21. studenoga. Slika: Splitsko-Makarska nadbiskupija
Uoči svetkovine zaštitnika grada pod Biokovom, tradicionalno je upriličeno otvaranje rake u kojoj se čuvaju moći sveca mučenika uz pjevanje himne Sv. Klement. U ime „čuvara „ključeva, ispred Grada Makarske dogradonačelnik/ca i članovi Pastoralnog vijeća predaju župniku ključeve rake u kojima se čuvaju relikvije sveca mučenika. Tada se moći sv. Klementa izlažu na glavni oltar gdje im se puk klanja dok se pjeva himna sv. Klementu u čast. Tijekom trodnevlja u konkatedralnoj crkvi sv. Marka se služe mise.
Oltar sa rakom svetog Klementa u Makarskoj konkatedrali. Slika: Splitsko-Makarska nadbiskupija
O SVETOM KLEMETNU I. , RIMSKOM (LATINSKI CLEMENS ROMANUS)
Sveti Klement I. (latinski Clemens Romanus), četvrti papa i treći nasljednik svetog Petra, nakon Lina i Anakleta. Rođenjem Rimljanin, podrijetlom je bio Židov iz dijaspore, a kulturom Helen. Po tradiciji učenik apostola Petra i Pavla, vladao je od 92. do 101. (po nekima od 88. do 99). Umro je u progonstvu, vjerojatno u Kersonezu (tada Taurica, danas poluotok Krim). Ubrajaju ga u apostolske oce, po tradiciji neposredne učenike apostola i autore crkvenih spisa iz I. i II. stoljeća. Autor je Prve poslanice Korinćanima (95-96), u kojoj stišava razdor među kršćanima u Korintu. O njegovoj dobroti i mirotvorstvu govori kraj njegove poslanice, u kojoj iskazuje brigu za svoje pismonoše: „Vratite ih natrag brzo s mirom kao glasnike radosti, da nam što prije jave o miru i slozi, što ih tako zazivamo i želimo, da bismo se mogli radovati i mi zbog uspostave reda među vama.“ Pripisuju mu veći broj spisa (takozvane „Pseudoklementine“).
Po kasnijim legendama od IV. stoljeća štovan je kao mučenik, umoren za vrijeme Trajanovih progona. Po tim legendama radio je u kamenolomu i na čudesan način pribavio žednim zatvorenicima vodu. Obratio je na kršćanstvo mnoge pogane te je zbog toga privezan za sidro i s jednog broda bačen u Crno more. Njegovo tijelo sa sidrom pronašli su u IX. stoljeću na Crnom moru sveti Ćiril i Metod i donijeli u Rim, gdje danas počiva u bazilici svetog Klementa.
Izvori:
Komentari