SVETI FABIJAN I SEBASTIJAN, MUČENICI IZ III. STOLJEĆA, NEBESKI ZAŠTITNICI OTOČCA I GACKE DOLINE, 20.01.

Stjepan Hrvat
6. tra
5 min čitanja

Updated: 10. tra

08.03.2025. SACRA CROATICA

Jozo Kljaković, Kristovo raspeće sa svecima i zaštitnicima Zagreba, 1940.

Raspeti Krist sa sv. Fabijanom i sv. Sebastijanom (kleče), sv. Jurajem i sv. Rokom (desno), sv. Florijanom i bl. Augustinom Kažotićem (lijevo), freska na glavnom oltaru kapele svetih Fabijana i Sebastijana, uz crkvu sv. Marka u Zagrebu. Slika: Matica Hrvatske

Zbog junački podnesenog mučeništva štovanje svetoga Fabijana i Sebastijana bilo je vrlo popularno u prvim stoljećima kršćanstva. Stoga su njihova imena ušla u litanije Svih Svetih, a u srednjem vijeku Sebastijana su zazivali osobito kao zaštitnika protiv kuge.

Nebeski zaštitnici Otočca i Gacke doline

Sveti Fabijan i Sebastijan su zaštitnici i Otočca, Brinja i Gacke doline. Župljani su ih za zaštitnike Gacke doline i Otočca uzeli još davne 1646. godine. Godine 1995. Gradsko vijeće Grada Otočca 20. siječnja proglasilo je blagdanom Grada Otočca.

Svetom Fabijanu i Sebastijanu posvećena su brojna naselja, župe, crkve i kapele diljem Hrvatske – Stankovo kod Jastrebarskog, Cvetković kod Jastrebarskog, Kuče kod Velike Gorice, Slani Potok kod Gornje Stubice, Varaždin, Varaždinske Toplice, Oštrice kod Novog Marofa, Letovanić kod Lekenika, Donja Gračenica kod Popovače, Lazina kod Draganića, Zagradci kod Netretića, Kastav, Rijeka, Novi Vinodolski, Boljun kod Lupoglava, Dragozetići na Cresu, Žrnovnica kod Splita, Donji Humac kod Nerežišća na Braču, Jelsa na Hvaru…

Stari rimski kalendar iz 354. godine, zvan „Depositio martyrum", na 20. siječnja donosi zasebnu misu za svetoga Fabijana, a zasebnu za svetoga Sebastijana. Tijekom vremena ta su dva mučenika spojena u jedno liturgijko slavlje, koje se slavilo 20. siječnja. Obnovljeni liturgijski kalendar usvojio je prvotni način slavljenja ovih dvaju svetaca, posebno svetoga Fabijana, a posebno svetoga Sebastijana.

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Brinju je kasnoromanička kapela u Brinju s kraja 14. ili početkom 15. stoljeća u počecima nastanka Brinja. Najstarija sačuvana romanička crkva u Gackoj. Slika: Horvat Z., Senjski zbornik, 27, Senj, 2000.

Sveti Fabijan. Bio je Rimljanin. Za papu je izabran 236. godine naslijedivši svetog Antera. Crkvom je upravljao 14 godina, do 250. godine. Sve do potkraj njegova papinstva Crkva je živjela u miru. Stoga je on mogao učiniti neke značajnije zahvate u Crkvi, poglavito u Rimu: Rim je razdijelio na sedam administrativnih crkvenih zona koje je predao na upravu sedmorici đakona; uredio je rimska groblja (katakombe), što je za cijelu Crkvu od velike važnosti, jer tako znamo za brojne mučenike iz prva dva i pol stoljeća crkvene povijesti. Iz pisama svetog Ciprijana, kartaškog biskupa, i svetog Jeronima znamo kako je Fabjan posredovao u brojnim pitanjima vjere i discipline. Organizatorske sposobnosti i upravničku razboritost pape Fabijana zapazio je car Decije, pa je zato u njemu vidno svoga suparnika. Već na početku Decijeva krvavog progonstva kršćana papa Fabijan bio je pogubljen među prvima. Sveti Ciprijan u jednom svom pismu navodi poslanicu Rimske crkve u kojoj izvještava Crkvu u Kartagi kako je papa Fabijan nakon nekoliko tjedana Decijeva progonstva podnio mučeništvo 250. godine. Pokopan je u katakombama svetoga Kalista, u kripti u kojoj je sam dao pohraniti relikvije svojih predšasnika. Na njegovom je grobu nađen natpis na grčkom jeziku: FABIANOS EPISKOPOS MARTYR. To svjedoči kako su ga kršćani častili odmah nakon njegova mučeništva.

Sveti Sebastijan je štovani mučenik iz kršćanske starine. O njemu govori sveti Ambrozije u izlaganju 119. psalma ističući kako je bio rodom iz Milana. Stari rimski kalendar „Depositio martyrum" iz 354. godine spominje ne samo kako se časti 20. siječnja nego kako je nakon mučeništva u Rimu sahranjen u katakombama, koje su kasnije nazvane „Katakombe svetoga Sebastijana". Mučeništvo je podnio početkom IV. stoljeća za vrijeme cara Dioklecijana.

Legendarni opis Sebastijanova života i mučeništva iz V. stoljeća tvrdi kako je on bio kršćanin od rane mladosti i kako se posvetio vojničkom staležu. Ubrzo je postao zapovjednik carske tjelesne straže. Kad je Dioklecijan počeo progoniti kršćane, Sebastijan ih je tješio i hrabrio nek ustraju. Napokon je i sam optužen kako je kršćanin. Car ga je na sve načine pokušao odvratiti od kršćanstva. Kad u tome nije uspio, osudio je Sebastajana na strašnu amrt koja je ovjekovječena tolikim slikama. Dioklecijan je naredio nek se priveže uz stablo i neka ga vojnici gađaju strelicama dok ne izdahne. Ostavivši ga srušena i isprobijana strelicama, pristupila je neka kršćanka po imenu Irena. Budući je još davao znakove života, dala ga je odnijeti svojoj kući, gdje ga je njegovala dok nije izdahnuo.

Barokni oltar sv. Fabijana i Sebastijana s renesasnom slikom Tizijanovog učenika Filipa Zanibertija u katedrali sv. Jakova u Šibeniku. Slika: Šibenska biskupija

Molitve preuzete sa: Molitva sv. Fabijanu i Sebastijanu | Župa sv. Vida i sv. Jurja Madžarevo

MOLITVA SV. FABIJANU

Čestiti mučeniče, Fabijane sveti! Ti si za krvavog progonstva cara Decija vladao Isusovom Crkvom, pa si strašnim mukama i prolijevanjem krvi dokazao svoju tvrdu i nepokolebljivu vjeru u Isusa Spasitelja i Boga. Evo nas pred tobom, koji si, kao pravi pastir, na Isusov primjer, za svoje ovce svoj život žrtvovao, da slabe ohrabriš, da jake još više okrijepiš i odlučiš na junačku borbu s poganstvom, da mukama i krvavom smrću javno ispovijedaš božanstvo Isusovo i Crkve Njegove.

Sveti mučeniče Fabijane, i nama isprosi potrebnu jakost i srčanost, da se odlučno borimo i da svladamo paklene vlasti, koje nastoje da se nebeskom Gospodinu iznevjerimo. Ti si se na osobiti način brinuo za bolesne i siromahe; i mi smo, sveti Oče, siromasi i bolesni u duši, pa te ponizno molimo, uteci se Isusu za sve nas, da nas blagom svojim obogati i da nam izliječi rane duše i tijela, da ga pod tvojim okriljem uzmognemo vjerno služiti i tako doći do nebeskog kraljevstva, kojega si ti zaslužio odličnom svetošću i krvlju svojom.

MOLITVA SV. SEBASTIJANU

O slavni mučeniče Isusa Krista, neustrašivi sveti Sebastijane! Tko da se ne divi tvome junaštvu i samoprijegoru, kada si se izložio svakoj pogibelji, da nevjernike obratiš, a mlake kršćane da utvrdiš u vjeri, te si mnoge od najizvrsnijih k Isusu priveo, koji ga prolijevanjem svoje krvi priznaše za svoga Boga. I nama, sveti mučeniče isprosi potrebnu gorljivost i ljubav spram Boga i bližnjega, da riječju i djelom u svačijem srcu raspalimo iskru vjere svete, da se svaki nevjernik Bogu vrati.

Sveti mučeniče Sebastijane! Tko da nabroji znamenita čudesa, koja si u ime Isusa Boga tvorio? Tko da opiše tvoju radost, kada te je božanski Spasitelj pohodio i kada ti je slatki cjelov mira podao? Tko da pojmi strahotu muka, koje si pretrpio kada su ti svezano tijelo strijelama izranili? Za tvoja slavna djela, za tvoje radosti i pretrpljene muke, za neustrašivu tvoju srčanost, kada si se prikazao ljutome Dioklecijanu, pa ga prekorio za njegove nepravde i okrutnosti, slavni mučeniče, milost nam isprosi, da i mi za života, rado trpimo sve bolesti i progonstva, da postanemo dionici vječnih radosti i uživanja.

Izvori: