CRKVA SV. IGNACIJE U DUBROVNIKU, 1699./1703. G.

Stjepan Hrvat
31. srp
3 min čitanja

31.07.2026. SACRA CROATICA

Crkva sv. Ignacija (poznata i kao Jezuiti) najljepši je barokni kompleks u Dubrovniku i jedan od najreprezentativnijih primjera visoke barokne arhitekture u cijeloj Hrvatskoj. Smještena je na uzvišenoj Poljani Ruđera Boškovića, a do nje vodi jedno od najslavnijih dubrovačkih stubišta.

Crkva sv. Ignacija u Dubrovniku

Slika: Isusovci Dubrovnik

Ključne informacije o crkvi

Arhitektura: Građena je kao jednobrodna crkva s monumentalnim pročeljem prema uzoru na rimsku crkvu Il Gesù, a nacrte je izradio slavni isusovački arhitekt i slikar Andrea Pozzo.
Unutrašnjost: Unutrašnjost krase veličanstvene barokne freske slikara Gaetana Garcije, koje prikazuju prizore iz života sv. Ignacija Loyolskog, osnivača isusovačkog reda.
Lurdska špilja: Unutar crkve nalazi se umjetna špilja posvećena Gospi Lurdskoj iz 1885. godine, jedna od najstarijih te vrste u Europi.
Gradnja: Izgradnja je započela krajem 17. stoljeća, a crkva je u potpunosti dovršena i posvećena 1725. godine.

Monumentalno isusovačko stubište

Do same crkve vodi veličanstveno barokno stubište koje je 1738. godine projektirao rimski arhitekt Pietro Passalacqua. Stubište spaja Gundulićevu poljanu s prostorom ispred crkve i Collegium Ragusinum (isusovačkim kolegijem).

U novije vrijeme ove su stube stekle svjetsku slavu kao lokacija kultne scene "Walk of Shame" (Hod srama) u televizijskoj seriji Game of Thrones (Igra prijestolja).

OPŠIRNIJE

Barokna skalinada koja s Gundulićeve poljane vodi prema jednoj drugoj, nazvanoj imenom velikog dubrovačkog fizičara i isusovca, Ruđera Boškovića, podsjeća da prema nekim etimolozima riječ "barok" (baroque) potječe od riječi "školjka". Te prekrasne stepenice na kojima su svojedobno uprizoreni “Romeo i Julija” W. Shakespearea, neodoljivo podsjećaju na skalinadu kojom se s Piazze di Spagna u Rimu, dolazi do crkve Trinità dei Monti. Projektirao ih je 1738. godine rimski arhitekt Pietro Passalacque i njima se dolazi do isusovačke crkve Sv. Ignacija, na koju se naslanja Collegium Ragusinum, znamenito isusovačko učilište.

Crkva sv. Ignacija ili Jezuiti, kako je Dubrovčani jednostavno zovu, djelo je glasovitog isusovačkog arhitekta i slikara Ignazia Pozzo koji je na njemu radio od 1699. do 1703. godine. Crkva je dovršena 1725. godine, a otvorena je 1729. Gradnja isusovačke crkve i kolegija započeta je uz pomoć ostavštine jednog isusovca iz roda Gundulića. Donator je umro prije nego što se počela raditi i projektna dokumentacija.

Collegium ragusinum nastaje zapravo zbog nezadovoljstva Dubrovčana talijanskim učiteljima s kojima su često dolazili u sukob. Čim je postao poglavarom dubrovačke biskupske stolice, Beccadelli, rodom Talijan, inicira 1555. godine prve korake ka otvaranju isusovačkoga kolegija. Ideja se ostvarila tek 1658. g., nakon što su riješeni brojni problemi sa zemljištem na kojemu su se – da bi se ostvarila ideja izgradnje kolegija i crkve – morale srušiti brojne kuće u ovom, nastarijem dijelu grada.

Ovaj kompleks predstavlja najljepši barokni kut u Dubrovniku, a po mnogima i u cijelom južnom priobalju, stoga ne čudi što za ovim prostorom kao inspirativnom, otvorenom pozornicom često posežu redatelji na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Galerija slika: Crkva sv. Ignacija u Dubrovniku

Slike: Isusovci Dubrovnik

Crkva sv. Ignacija u Dubrovniku nastala je u sklopu isusovačkog samostana na prijelazu sedamnaestog na osamnaesto stoljeće. Samostan je sjedište dubrovačkih isusovaca koji su se u Dubrovniku prvi put pojavili još za života sv. Ignacija Loyolskog u 16. st.

Prvi projekt za kolegij i crkvu napravio je Serafino Fabrini, talijanski isusovac i arhitekt. Kamen temeljac položen je 1662. godine, a gradnja je prekinuta zbog velikog potresa koji je zadesio Dubrovnik 1667. godine. Potres je omogućio otkup zemljišta po prihvatljivoj cijeni što je isusovcima, koji su otpočetka imali financijskih poteškoća, omogućilo širenje na veće područje i gradnju crkve kakva je bila u tradiciji njihova reda.

Konačno, početkom 18. st. je sagrađena crkva prema projektu istaknutog arhitekta Andree Pozza, a i dovršene su zgrada kolegija i samostana. Kompleks samostana i kolegija nalazio se s jugoistočne strane s obzirom na crkvu, a povezivalo ih je unutrašnje dvorište. Oko crkve i kolegija formiran je trg na koji se s razine grada prilazi monumentalnim stubištem Pietra Passalacque. Uz to stubište je poslužilo kao izvrsna poveznica mreže gradskih ulica, te donjeg dijela grada s povišenim dijelom pod zidinama.

Povezani članci: