PETAR JORDANIĆ, HRVATSKI SVEĆENIK I SLIKAR, ZADAR (XV–XVI. ST.)

Stjepan Hrvat
20. tra
2 min čitanja

15.12.2024. SACRA CROATICA

Petar Jordanić, Bogorodica s Djetetom, Tkon, župna crkva (foto: Ž. Bačić)

Jordanić, Petar (latinizirano Petrus Jordanicus), hrvatski svećenik i slikar (XV–XVI. st.). Djelovao je u Zadru (1469–1504); za crkvu sv. Marije oslikao je poliptih (1493., uništen u II. svjetskom ratu) i crtao topografske karte okolice (1501). U Beču se nalazi njegovo potpisano djelo Majka Božja, a pripisuje mu se slika Majka Božja na prijestolju iz Tkona. Slikao pod utjecajem postbizantskih ikonopisaca te braće Crivelli i J. Ćulinovića, koji su kraće vrijeme boravili u Zadru.

OPŠIRNIJE

JORDANIĆ, Petar (Iordani, Iordanicus, Jordanich; Petrus, Piero), slikar (?, o. 1440 — Zadar, 10. IX. 1504).

Sin zadarskoga plemića Marka Jordanova Nosdronje.

Više puta zabilježen je u zadarskim dokumentima kao svećenik, nijedanput kao slikar, što svjedoči da se slikarstvom nije bavio profesionalno.

Prvi se put spominje 15. XI. 1468. u očevoj oporuci, koji nezakonitim sinovima, Petru, Zoilu i Donatu ostavlja svu nepokretnu imovinu. Sljedeće godine dao je brata Donata na šestogodišnji nauk graditelju Alegretu Pavlovu iz Šibenika. Prezimenom Jordanić, izvedenim iz djedova imena, naveden je 1480. u dokumentu kojim prodaje prava na kuću u Kovačkoj ul. Spominje se još kao svjedok (1474, 1477, 1489), pri kupnji i prodaji posjeda (1483–84, 1495) te kao izvršitelj oporuke (1484, 1491). Potkraj studenoga 1500. u pratnji je Ivana Detrica, vođe zadarskoga izaslanstva u krbavskoga kneza I. Karlovića i ostrovičkoga vojvode Pavla Štrpca Kožula radi snimanja terena za podizanje utvrda protiv Turaka. Oporučno je 2. V. 1504. ostavio dvokatnu kuću, smještenu sjeverno od glavnoga gradskoga trga, za osnutak zaklade o kojoj se morala brinuti opatica samostana sv. Marije. U godovnjaku toga samostana zabilježen je nadnevak njegove smrti.

Djela

God. 1493. naslikao je i potpisao poliptih koji se nalazio u tom samostanu (uništen u II. svjetskom ratu, poznat po crno-bijeloj fotografiji). Prema Lj. Karamanu (1927) bio je izveden mrkim bojama. U središtu poliptiha sjedi Gospa od Milosti s Isusom i plaštem zakriljuje skupinu benediktinka, nad njom je poprsje Krista Pantokratora, u bočnim poljima slike svetaca, u predeli Krist s apostolima. Na podnožju gotičkoga okvira, koji je vjerojatno sam izradio, nalazio se izrezbareni natpis HOC OPUS FECIT P[RES]B[ITE]R PETRUS IORDANIC[US] MANU SUA P(RO)PRIA DE SUIS BONIS P[RO] A[N]I[M]A SUA AD LAUDE[M] DEI ET B[EA]TE MARIE VIRGI[NIS], a sa strana Jordanićev grb i godina nastanka. U slikama poliptiha postignuo je osobni izraz spojivši notu postbizantskoga slikarstva, posebice u ikonografiji Bogorodice, s elementima zadarskoga gotičkoga i ranorenesansnoga slikarstva crivellijevskoga kruga (vjerojatno je bio u doticaju s braćom Crivelli za njihova boravka u Zadru 1460-ih). Istih je značajka i signirana ikona Bogorodica s djetetom na balkonu, koju je C. Fisković pronašao u bečkoj privatnoj zbirci. On je Jordaniću opravdano atribuirao i Bogorodicu s djetetom (potkraj XV. st.) iz župne crkve u Tkonu, s još naglašenijim crivellijevskim obilježjem, a neopravdano (1967) poliptih iz zadarske crkve sv. Ivana. I. Petricioli (1969) pripisao mu je dvije stropne daske oslikane likovima evanđelista (Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, SICU, nekoć u zadarskoj katedrali). Iako provincijskim slikarstvom pripada krugu »pučkih slikara madonera«, djelovao je u doba opadanja slikarske aktivnosti u Zadru i Dalmaciji te je njegova kulturno-povijesna uloga znatna.