top of page
Pretraživanje

PETAR JORDANIĆ, HRVATSKI SVEĆENIK I SLIKAR, ZADAR (XV–XVI. ST.)

Writer: Stjepan Hrvat
Stjepan Hrvat
20. tra 2025.
3 min čitanja

Updated: 4. ruj

15.12.2024. SACRA CROATICA


Petar Jordanić (latinizirano Petrus Jordanicus) bio je istaknuti hrvatski svećenik i slikar koji je djelovao u Zadru krajem 15. i početkom 16. stoljeća (arhivski se spominje od 1468. do 1504. godine).


Petar Jordanić, Bogorodica s Djetetom, Tkon, župna crkva

Foto: Ž. Bačić


Njegov umjetnički opus i stvaralaštvo karakteriziraju sljedeće ključne činjenice:


  • Sačuvana i pripisana djela:


    • Njegovo jedino sigurno sačuvano i potpisano djelo je slika Majka Božja (Bogorodica s djetetom), koja se nalazi u privatnom posjedu u Beču.


    • Pripisuje mu se i slika Majka Božja na prijestolju iz župne crkve u Tkonu na otoku Pašmanu, kao i fragmenti oslikanog stropa iz zadarske Katedrale.


    • U povijesti umjetnosti spominje se i prijedlog za pripisivanje slike Bogorodice s Djetetom u londonskom The Courtauld Institute of Art.


  • Izgubljena baština: Za zadarsku crkvu sv. Marije oslikao je poliptih iz 1493. godine, koji je nažalost uništen u bombardiranjima Zadra tijekom Drugog svjetskog rata.


  • Kartografski rad: Osim slikarstva, Jordanić se bavio i kartografijom te je 1501. godine izradio topografske karte okolice Zadra.


  • Umjetnički utjecaji: Njegov stil formirao se pod utjecajem postbizantskih ikonopisaca, tradicije zadarskog kasnogotičkog slikarstva te istaknutih renesansnih majstora poput braće Carla i Vittorea Crivellija te Jurja Ćulinovića (Giorgio Schiavone), koji su u to vrijeme boravili i djelovali u Zadru. 


Petar Jordanić (?), Bogorodica s Djetetom, London, The Courtauld Institute of Art



OPŠIRNIJE


JORDANIĆ, Petar (Iordani, Iordanicus, Jordanich; Petrus, Piero), slikar (?, o. 1440 — Zadar, 10. IX. 1504).


Sin zadarskoga plemića Marka Jordanova Nosdronje.


Više puta zabilježen je u zadarskim dokumentima kao svećenik, nijedanput kao slikar, što svjedoči da se slikarstvom nije bavio profesionalno.


Prvi se put spominje 15. XI. 1468. u očevoj oporuci, koji nezakonitim sinovima, Petru, Zoilu i Donatu ostavlja svu nepokretnu imovinu. Sljedeće godine dao je brata Donata na šestogodišnji nauk graditelju Alegretu Pavlovu iz Šibenika. Prezimenom Jordanić, izvedenim iz djedova imena, naveden je 1480. u dokumentu kojim prodaje prava na kuću u Kovačkoj ul. Spominje se još kao svjedok (1474, 1477, 1489), pri kupnji i prodaji posjeda (1483–84, 1495) te kao izvršitelj oporuke (1484, 1491). Potkraj studenoga 1500. u pratnji je Ivana Detrica, vođe zadarskoga izaslanstva u krbavskoga kneza I. Karlovića i ostrovičkoga vojvode Pavla Štrpca Kožula radi snimanja terena za podizanje utvrda protiv Turaka. Oporučno je 2. V. 1504. ostavio dvokatnu kuću, smještenu sjeverno od glavnoga gradskoga trga, za osnutak zaklade o kojoj se morala brinuti opatica samostana sv. Marije. U godovnjaku toga samostana zabilježen je nadnevak njegove smrti.


Djela


God. 1493. naslikao je i potpisao poliptih koji se nalazio u tom samostanu (uništen u II. svjetskom ratu, poznat po crno-bijeloj fotografiji). Prema Lj. Karamanu (1927) bio je izveden mrkim bojama. U središtu poliptiha sjedi Gospa od Milosti s Isusom i plaštem zakriljuje skupinu benediktinka, nad njom je poprsje Krista Pantokratora, u bočnim poljima slike svetaca, u predeli Krist s apostolima. Na podnožju gotičkoga okvira, koji je vjerojatno sam izradio, nalazio se izrezbareni natpis HOC OPUS FECIT P[RES]B[ITE]R PETRUS IORDANIC[US] MANU SUA P(RO)PRIA DE SUIS BONIS P[RO] A[N]I[M]A SUA AD LAUDE[M] DEI ET B[EA]TE MARIE VIRGI[NIS], a sa strana Jordanićev grb i godina nastanka. U slikama poliptiha postignuo je osobni izraz spojivši notu postbizantskoga slikarstva, posebice u ikonografiji Bogorodice, s elementima zadarskoga gotičkoga i ranorenesansnoga slikarstva crivellijevskoga kruga (vjerojatno je bio u doticaju s braćom Crivelli za njihova boravka u Zadru 1460-ih). Istih je značajka i signirana ikona Bogorodica s djetetom na balkonu, koju je C. Fisković pronašao u bečkoj privatnoj zbirci. On je Jordaniću opravdano atribuirao i Bogorodicu s djetetom (potkraj XV. st.) iz župne crkve u Tkonu, s još naglašenijim crivellijevskim obilježjem, a neopravdano (1967) poliptih iz zadarske crkve sv. Ivana. I. Petricioli (1969) pripisao mu je dvije stropne daske oslikane likovima evanđelista (Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, SICU, nekoć u zadarskoj katedrali). Iako provincijskim slikarstvom pripada krugu »pučkih slikara madonera«, djelovao je u doba opadanja slikarske aktivnosti u Zadru i Dalmaciji te je njegova kulturno-povijesna uloga znatna.


Izvori:


Komentari

bottom of page