top of page

SV. SILVAN MUČENIK, CRKVA SV. VLAHA, DUBROVNIK, 311.G.

Writer: Stjepan Hrvat
Stjepan Hrvat
7. ruj
2 min čitanja

Updated: prije 5 dana

07.09.2026. SACRA CROATICA


Relikvije svetog Silvana mučenika nalaze se na desnom bočnom oltaru u Zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku. Riječ je o jednom od najpoznatijih i vizualno najupečatljivijih sakralnih blaga u gradu, koje privlači brojne hodočasnike i posjetitelje. 


Relikvije svetog Silvana mučenika

Foto: Dubrovačka nadbiskupija


Ključne informacije o svetom Silvanu


  • Tijelo u voštanoj figuri: Relikvije ovog kršćanskog mučenika iz 4. stoljeća uložene su u ležeću voštanu figuru mladolikog sveca u prirodnoj veličini. Mnogi posjetitelji na prvi pogled pomisle da je riječ o kipu ili potpuno očuvanom tijelu. 


  • Znak mučeništva: Na svečevu vratu vidljiv je veliki ožiljak (zasjek), za koji se vjeruje da prikazuje ranu koja je uzrokovala njegovu smrt. Pretpostavlja se da je bio mladi klerik ili svećenik koji je stradao zbog svoje nepokolebljive kršćanske vjere. Strašna rana na njegovom vratu sugerira način njegova mučeništva—što bi moglo ukazivati da je on sv. Silvan, biskup Emese u Feničkoj, mučen otprilike oko godine 311.


  • Podrijetlo i dolazak u Dubrovnik: Relikvije su donesene 1847. godine iz rimskih katakombi (iz bazilike San Lorenzo fuori le mura) na molbu tadašnjeg dubrovačkog biskupa Tome Jederlinića. U crkvu sv. Vlaha trajno su smještene 1863. godine.


  • Spomendan: Blagdan svetog Silvana slavi se 8. veljače.


Unutrašnjost crkve sv. Vlaha;  oltara Sv. Lucije, Sveti Silvan

Foto: Z thomas


O crkvi sv. Vlaha


Crkva sv. Vlaha smještena je na trgu Luža u samom srcu Starog grada. Izgrađena je 1715. godine u raskošnom venecijanskom baroknom stilu prema nacrtima arhitekta Marina Gropellija, nakon što je starija romanička crkva uništena u katastrofalnom požaru 1706. godine. Osim relikvija sv. Silvana, na glavnom se oltaru nalazi i glasoviti kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra iz 15. stoljeća, koji u ruci drži maketu Dubrovnika prije velikog potresa iz 1667. godine.


Izvori:




Komentari


bottom of page