SV. TEODOR IZ AMASIJE (TODOR), 3. ST., ZAŠTITNIK GRADA KORČULE, SUZAŠTITNIK ŽUPE SVETOG MARKA, 29. SRPNJA. / 9. STUDENI

Stjepan Hrvat
13. svi
4 min čitanja

18.05.2025. SACRA CROATICA

https://www.youtube.com/watch?v=h3s3fC5BOV8

Korčula, procesija za svetog Todora, 29. srpnja 2017. Video: Ivan Grbin

Uprkos znatnog povijesnog značaja i tradicije, gradu Korčuli nedostajale su znamenite relikvije, poput cijelovitog tijela nekog sveca. Taj vjekovni nedostatak uklonio je papa Klement XII. udovoljivši molbama korčulanskog biskupa Vinka Kosovića i građana, darujući im relikviju - tijelo sv. Teodora (Todora). Ono je pronađeno u katakombama sv. Kalista i poslano 1736. godine u Korčulu. Njegovo javno čašćenje započelo je 1756., a 1763., nakon papinog odobrenja, Veliko je vijeće izabralo sv. Todora kao zaštitnika grada te mu je utvrđen blagdan 29. srpnja. Od tada on postaje integralni dio identiteta grada, što se ogleda u postojanju desetak svečevih prikaza u korčulanskim sakralnim prostorima i zbirkama. Sveti Todor zaštitnik je Grada Korčule i suzaštitnik korčulanske župe svetog Marka.

Sveti Teodor iz Amasije, rimski vojnik, mučenik, poznat i kao Teodor Tiro (Theodoros Teron, Theodore the Tyro, Teodoro Tirone, Teodor Regrut), zaštitnik Korčule (kao sveti Todor), prvi zaštitnik Venecije, rođen je u 3. stoljeću u Euchaïti (danas tursko naselje Avkat/Beyözü). Prvi ga je u svojoj panegiričkoj homiliji krajem 4. stoljeća spomenuo biskup Grgur Nisenski. Teodor je bio levantskog podrijetla, po nekim izvorima iz Cilicije, po drugima iz Armenije. Vojnik u rimskoj legiji u Pontu na Crnom moru, nazvan je Teodor Tiro, po jednim izvorima jer je bio pripadnik Tirske kohorte (po imenu grada Tira), po drugima jer je bio „tīrō“ (latinski novak, regrut). U zapadnom kršćanstvu obično ga nazivaju Teodor iz Amasije (po imenu grada, gdje je pretrpio mučeništvo), a u istočnom kršćanstvu često ga zovu Teodor Regrut (Novak). Kad je počeo progon kršćana pod carem Maksimijanom (305-311), Teodor nije krio da je i on kršćanin, te je zbog toga osuđen i zatvoren u tamnicu u Amasiji (Amasea, Amasya, danas sjeverna Turska). Kad je privremeno pušten na slobodu, u Amasiji je zapalio hram poganske božice Kibele. Zbog toga je ponovno zatvoren u tamnicu. Tamnica je bila zapečaćena jer je sudac želio da Teodor umre od gladi. Po kršćanskoj tradiciji, njemu se u tamnici javio Isus Krist i ohrabrio ga govoreći: „Ne boj se Teodore, ja sam sa tobom. Ne uzimaj više zemaljske hrane i pića, jer ćeš biti u drugom životu, vječnom i neprolaznom, sa mnom na nebesima.“ Legenda govori da se u tom trenutku pojavilo mnoštvo anđela pa se cijela tamnica osvijetlila. Anđele su vidjeli i stražari te su se jako uplašili. Nakon tog događaja Teodor je izveden iz tamnice, podvrgnut strašnim mukama i spaljen na lomači. Preminuo je 17. veljače 306. u Amasiji.

Štovanje svetog Teodora proširilo se u 6. stoljeću s Istoka na Zapad. Najstariji tekst o mučeništvu svetog Teodora objavio je glasoviti hagiograf, belgijski isusovac Hippolyte Delehaye u svojoj knjizi „Grčke legende o svecima vojnicima“ („Les Légendes grecques des saints militaires“, 1909). Prema drugim izvorima sveti Teodor je bio poznat pod imenom Teodor Stratelates („General“). Bio je zapovjednik garnizona u Galaciji, također mučenik, umoren 319. u Herakleji (Lukanija, južna Italija), a Crkva ga je počela slaviti u 9. stoljeću. Proglašen je bratom svetog Jurja i također mu je pripisano ubijanje zmaja. Na njegovom kipu (stup na Trgu svetog Marka u Veneciji) zmaj je predstavljen kao krokodil. Neko vrijeme čak se smatralo da su postojala dva Teodora (Regrut i General), ali su znalci s vremenom utvrdili da se radi o jednom, istom svecu. U 12. stoljeću Teodorovo tijelo preneseno je u talijanski grad Brindisi (Apulija), gdje ga slave kao zaštitnika grada. Bio je i prvi zaštitnik Venecije, sve dok 828. nisu u grad dopremljene relikvije svetog Marka. Svetom Teodoru posvećene su brojne crkve diljem kršćanskog Istoka i Zapada, a njegove relikvije nalaze se u mnogim naseljima. Zazivaju ga kod oluja i nalaženja izgubljenih stvari, a zaštitnik je vojnika i vojnih postrojbi (svojedobno križara).

Blagdan sv. Todora

29. 07. 2026. do 30. 07. 2026.

Na blagdan sv. Todora, svečani je nastup moreške, viteške igre s mačevima. U gradu Korčuli tri su bratovštine: Svih Svetih (1301.), Sv. Roka (1575.) i Sv. Mihovila ili Blažene Djevice Marije od Utjehe-Pojasa (1603.).

Bratovštine sudjeluju u procesijama tijekom cijele godine, od kojih su najdojmljivije tijekom Vele setemane i na Veli petak te za Blagdan Sv. Todora (29. srpnja), nebeskog suzaštitnika grada Korčule, kad se iz bratimskih dvorana iznosi veli vosak – torci, cereferali, križi i sav sjajni liturgijski nakit koji bratovštine imaju.

Procesija na blagdan sv. Todora (29. srpnja)

Procesija na blagdan sv. Todora (29. srpnja) u Korčuli je svečani vjerski i kulturni događaj kojim se slavi zaštitnik grada i Dan grada. Nakon večernje mise u katedrali, bratimi triju bratovština (Svi Sveti, sv. Rok, sv. Mihovil) u tradicionalnim odorama ("tonige") nose moći sv. Todora ulicama staroga grada uz bogat crkveni inventar.

Ključni detalji procesije:

Vrijeme: Obično se održava 29. srpnja u večernjim satima (oko 19:00 sati), nakon koncelebrirane euharistije.
Sudionici: Bratimi iz tri povijesne bratovštine (iz 1301., 1575. i 1603. godine) iznose "Veli i Mali vosak", kandelabre, križeve i zvijezde.
Procesija: Povorka kreće iz katedrale, prolazi uskim ulicama oko stare gradske jezgre te završava molitvom, blagoslovom puka i izlaganjem moći sv. Todora, koje su iz Rima donesene 1736. godine.
Značaj: Ovo je jedan od najvažnijih vjerskih običaja u Korčuli, koji okuplja brojne vjernike i turiste, spajajući povijest, vjeru i tradiciju.