SVETI VID, VITO, MUČENIK, 3. ST., ZAŠTITNIK GRADA RIJEKE I RIJEČKE NADBISKUPIJE, 15.06.
- Stjepan Hrvat

- 4. stu 2024.
- 3 min čitanja
Updated: 29. lip
:29.10.2024. SACRA CROATICA
Sv. Vid postao je zaštitnikom grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski “Rika svetoga Vida”, latinski “Terra Fluminis sancti Viti”. Grad Rijeka je u znaku Sv. Vida – zaštitnika grada živio vjekovima.
Proslava sv. Vida oduvijek je za Rijeku bila značajan blagdan, a još se u XV. stoljeću 15. lipnja Dan sv. Vida slavio na poseban način.
Nakon 45. godina pauze, gradu je 1991. godine vraćen zaštitnik, a Rijeka je crkvenim svečanostima te nizom koncerata, izložbi, predstava i sportskih manifestacija pokazala kako je mediteranski grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu.
Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv, on je postao i heraldički motiv najstarijeg riječkog gradskog grba.
Video: Proslava sv. Vida u Rijeci, 15.6.
Izvor: LaudatoTV
SV. VID – ZAŠTITNIK GRADA
Sv. Vid postao je zaštitnikom grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski “Rika svetoga Vida”, latinski “Terra Fluminis sancti Viti”.
Sv. Vid rodio se u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu.

Riječki Korzo tijekom Dana sv. Vida. Slika: Moja Rijeka
Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid “sve vidi”. U našim krajevima Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid “vidi” gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv, on je postao i heraldički motiv najstarijeg riječkog gradskog grba. Sv. Vid postao je zaštitnikom grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski “Rika svetoga Vida”, latinski “Terra Fluminis sancti Viti”. Grad Rijeka je u znaku Sv. Vida – zaštitnika grada živio vjekovima. Sv. Vid je bio utisnut i u pečate grada i u ljudska srca. Brodovi su plovili pod njegovom zastavom, kućna vrata su se ukrašavala njegovim likom. Srednjovjekovna crkva Sv. Vid bila je malena, jednobrodna, romanička crkva s polukružnom apsidom iza oltara i s natkritim trijemom pred pročeljem. Dolaskom Isusovaca u Rijeku ona je postala njihovom crkvom. Godine 1925. Rijeka je postala sijelo biskupije, a godine 1969. i sijelo nadbiskupije i metropolije. Svečana reprezentativna isusovačka crkva sv. Vida postala je riječka katedrala.
Zahvaljujući trudu crkvenih i gradskih vlasti, gradu je nakon dugih 45. godina, vraćen identitet zaštitnika. Točnije 1991. godine u Starogradskoj gomili, na Grivicama, Koblerovom trgu, Korzu i drugim dijelovima grada Rijeke ponovno se za blagdan gradskog patronata probudio život. Rijeka je crkvenim svečanostima, te nizom kulturnih, sportskih, tehničkih i zabavnih manifestacija pokazala kako je mediteranski grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu.
Od te godine obilježavanje blagdana iznova sadrži tzv. festum cori, odnosno unutrašnju ili crkvenu proslavu koju u potpunosti organizira svećenstvo i koja počinje svetim misama trodnevnicama, a završava procesijom i velikom koncelebriranom Sv. misom na Grivicama, te tzv. festum fori, odnosno vanjski ili pučki dio. Od tada grad Rijeka svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika – Sv. Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.

Katedrala sv. Vida je katedralna crkva u Rijeci, prvostolnica Riječke nadbiskupije. Sagrađena je kao samostanska crkva riječkih isusovaca, na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke svetom Vidu. Srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu Rika svetoga Vida, na latinskom Terra Fluminis sancti Viti, a na njemačkom St. Veit am Pflaum. Slika: Roberta F
Ovo je prvi poznati, najstariji riječki grb koji je prikazivao svetog Vida kao golobradog mladića u kotlu. U uporabi je bio do 1659. godine, kada je car Leopold I. dodijelio Rijeci novi grb – "indeficienter" s likom dvoglavog orla koji stoji na stijeni i pandžama pridržava nagnutu posudu iz koje se izlijeva voda

Slika: Moja Rijeka
Izvori:




Komentari