UGLJANSKI TRIPTIH, 14 ST., NEPOZNATI AUTOR, STALNA IZLOŽBA CRKVENE UMJETNOSTI (SICU), ZADAR

11.09.2024, SACRA CROATICA

Ugljanski triptih, 14 st., nepoznati autor, Stalna izložba crkvene umjetnosti (SICU), Zadar. Slika: Živko Bačić

Trodjelna slika s prikazom Bogorodice s Djetetom u središnjem polju, te po četiri scene na krilima, pronađena je 1954. godine i dvorištu svake seoske kuće u Ugljanu.

Budući da je bila u iznimno lošem stanju, odmah je restaurirana u Restauratorskom ateljeu JAZU u Zadru. No izrazito loša očuvanost slike, koja je sva bila izjedena, pocrnjela, s potpuno ostećenim dijelovima slikarskog premaza, i tada važeći prinčipi pri restauraciji, uvjetovali su i opseg radova na umjetnini. Nema potrebe za "povijesnom patinom", a nedostajući dijelovi su nadopunjeni preizraženim retušem. Stoga su ostali skriveni inače vrlo izrađeni likovni elementi umjetnine, kako i njezinoj polikromiji, tako iu crtežu.

No i u takvom, vrlo lošem stanju očuvanosti, vidjelo se daje riječ o vrlo vrijednom djelu poznog romaničkog slikarstva. Godine 1964. Posvetio je "Ugljanskom triptihu" vrijedan studiju I. Petriciolija, pa je tako i Šira javnost upoznata s ovim značajnim djelom naše kulturne baštine. Pored detaljnog opisa, ukazao je paralelno, to jest na sličnim radovima u okviru europske slikarske baštine: triptih u zbirci Tyssen-Bornemisza i triptih u zbirci Stoclet, ali i one u domaćoj baštini, prvenstveno zadarsku "Bogorodicu benediktinki". Na osnovu stilske analize i podudarnosti sa srodnim djelima, utvrđuje se da je u pitanju "produkt venecijansko-jadranskog kasnobizantskog slikarstva iz početka XIV. stoljeća".

Godine 1991. triptih je, uslijed ratne opasnosti, zajedno s ostalim zadarskim umjetninama, pohranjen u sklonište. Neodgovarajući uvjeti u tom prostoru, bitno drukciji od mjesata u stalnom postavu, proizveli su na umjetnini određena oštećenja, pa se javila potreba za ponovnim restauratorskim zahvatom. Već su prve sonde pokazale da je potrebno samo konsolidirati postojeće stanje, nego ukloniti potamnjeli vosak i kolofonij kao zaštitni sloj iz prethodne restauracije, ali i tzv. "povijesnu patinu".

Tek nakon tako temeljitog čitanja uočene su sve likovne odlike umjetnine izrađene posebnim slikarskim tehnikama, kao što su puncirane aureole na zlatnoj podlozi, specifičan linearizam u oblikovanju draperije, izrazite kolorističke vrednote, pačak i neki ikonografski elementi, posebice na scenama sa krila triptiha. Najznačajnijom se ipak pokazala mogućnost znatno boljeg ocjenjivanja stilskih elemenata, po kojima je "Ugljanski triptih", premda ikonografski konzervativan i, posebno u središnjem polju, vezan uz bizantske tradicije, Likovno daleko napredniji od srodnih umjetnika, te uz kasnoromaničke i bizantske sheme, uvode nadahnute i izražene gotičke inovacije u tretiranju likova i kompozitijskih odnosa, što mu daje posebno mjesto u okviru jadranske likovne kulture ranog 14. stoljeća.

Izvor: Ugljanski triptih - www.ugljan.org