GLAGOLJICA - PISMO KOJIM SU HRVATI PISALI VEĆ U 10./11. ST.

Stjepan Hrvat
prije 7 dana
2 min čitanja

Updated: prije 7 dana

27.07.2026. SACRA CROATICA

Ploča iz crkve sv. Martina u Senju iz godine 1330.

Slika: Mirna Lipovac

Glagoljica je najstarije slavensko pismo i uz ćirilicu je jedno od dvaju slavenskih pisama. U znanosti je prihvaćeno mišljenje da je glagoljica starija od ćirilice.

Za razliku od ćirilice, koja je nastala spontanim dugotrajnim prilagođivanjem grčkoga alfabeta, glagoljica je autorsko pismo. Smatra se da ju je osmislio Konstantin Filozof – sv. Ćiril, Grk iz Soluna, za misiju među moravskim Slavenima u 9. st. Konstantin i njegov stariji brat Metod bili su nositelji te misije, kojoj je cilj bio opismenjivanje i prosvjećivanje Slavena. U Moravsku su došli na poziv kneza Rastislava uz potporu bizantskoga cara Mihajla III.

Za potrebe te misije braća su također s grčkoga na staroslavenski ili starocrkvenoslavenski prevela najvažnije liturgijske tekstove. Taj se jezik smatra prvim književnim jezikom svih Slavena, a većina znanstvenika smatra da je nastao na temelju južnomakedonskoga govora okolice Soluna.

Glagoljična slova ne označavaju samo glasove nego imaju i brojevnu vrijednost. Kad je glagoljično slovo označavalo broj, iznad njega dolazila je titla (~), a oko njega točkice.

Obilježja i naziv glagoljičnoga pisma

Slika: Staroslavenski insitut

Svako glagoljično slovo ima i ime. Prema imenima prvih dvaju slova (az i buki), govorimo o glagoljičnoj azbuci, slično kao što govorimo o latiničnoj abecedi i grčkome alfabetu.

Imena slova nisu proizvoljna, nego imaju značenje. Primjerice, prvih devet slova glagoljičnoga pisma (A = az, B = buki, V = vjedi, G = glagolju, D = dobro, E = jest, Ž = živjeti, DZ = zelo, Z = zemlji) izriču poruku Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji. Ta misao iznosi i stav da su poznavanje slova i pismenost temelj dobroga života.

Naziv glagoljica nastao je mnogo kasnije – u 17. st. na hrvatskome području prema glagolu glagoljati, koji znači ‘govoriti’, a proširio se tek u 19. st. Prema tome nazivu nastao je naziv glagoljaš za katoličkoga svećenika koji misu drži na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku služeći se glagoljičnim knjigama.