IVAN PETROV IZ MILANA, SLIKAR, 15. ST., ZADAR

13.09.2024, SACRA CROATICA

Ivan Petrov iz Milana, Majka Kristova koja doji Dijete, iz samostana sv. Marije, Zadar, Stalna izložba sakralne umjetnosti.

IVAN PETROV IZ MILANA, slikar (Milano ?, o. 1400 — Zadar, prije 1. VI. 1448).

Ivan Petrov smatra se karakterističnim predstavnikom »internacionalne gotike«, koji spretno spaja perfekcionizam nešto tvrđih sjevernjačkih ishodišta s mediteranskom osjećajnošću, najkvalitetnijim kasnogotičkim slikarom u Dalmaciji europskih dometa te nositeljem promjena u slikarskim strujanjima u Zadru u drugoj četvrtini XV. st.

U novijoj se literaturi predlaže poistovjećivanje Ivana Petrova s venecijanskim slikarom koji se u izvornoj građi i na signiranim djelima javlja u varijantama imena Zanino di Pietro, Giovanni di Francia i Jean Charlier (Ivana Prijatelj), ali su podudarni elementi prije posljedica pripadnosti zajedničkomu stilskomu krugu negoli istovjetnosti autora (Hilje).

Slikao je različitim tehnikama, sam i u suradnji s Vuškovićem. Ostatci njihovih splitskih kasnogotičkih fresaka (likovi evanđelista Luke i Mateja sa simbolima i muški akt), usklađenih boja i slobodna crteža, odaju vrsne majstore. O Ivanovoj umjetničkoj djelatnosti u Zadru svjedoče četiri dokumenta. U lipnju 1431. obvezao se zadarskomu nadbiskupu Lovri Venieru i zastupnicima uprave katedrale da će u roku od dvije godine oslikati i pozlatiti oltarnu pregradu s kompozicijom od 14 drvenih kipova (likovi Marije, sv. Ivana i dvanaesterice apostola) i velikim raspelom u sredini, koju je za zadarsku katedralu izradio drvorezbar M. Moronzon po uzoru na lektorij crkve sv. Marka u Veneciji, te da će obojiti plavom bojom ili pozlatiti pozadinu i okvire i dodati svetačke polulikove.

Od prvotnoga se djela (demontirano u XVI. st.) sačuvao Raspeti Krist i 10 kipova apostola, danas u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru (SICU).

Pozlatio je, vjerojatno 1439, sliku u crkvi sv. Spasa u Zadru, o čem svjedoči cedulja s njegovim potpisom, spomenuta u popisu dobara oporučitelja te crkve. U lipnju 1442. obvezao se zastupnicima župne crkve sv. Petra u Znojacima (Radovin kraj Zadra) da će do kraja te godine izraditi poliptih pozlaćena i izrezbarena okvira, istih dimenzija i likova kao što je onaj na oltaru sv. Katarine u Pagu, te dodati na vrhu likove Navještenja, a u podnožju naslikati četiri evanđelista i poviše njih dva svetca.

God. 1446. bio je isplaćen za veći posao u kapeli sv. Stošije u zadarskoj katedrali, ali nije poznato kakav. Oslikani Moronzonovi kipovi, posebno individualizacijom fizionomija, svjedoče o Ivanu Petrovu kao o vrsnu majstoru, pa mu E. Hilje pripisuje znatnije radove na splitskim freskama i Ugljanski poliptih (franjevački samostan u Zadru), poglavito zbog sličnosti ikonografskoga programa predele poliptiha s Moronzonovim kipovima.

Ugljanski poliptih, jedno od najvrjednijih djela dalmatinskoga slikarstva, pripisuje se Vuškoviću u cijelosti (D. Domančić, J. Belamarić) ili u bitnim dijelovima (K. Prijatelj), upozorava se na ravnopravnu mogućnost atribucije Ivanu Petrovu i Vuškoviću (C. Fisković, I. Petricioli) ili se smatra njihovim zajedničkim djelom (Ivana Prijatelj).

Zbog srodnih slikarskih obilježja Hilje pripisuje Ivanu Petrovu i fragment poliptiha s Mrtvim Kristom iz Luke na Dugom otoku (SICU) te Bogorodica s djetetom iz samostana sv. Marije u Zadru (SICU) i ističe istovjetnost sustava punciranja Kristove aureole na fragmentu iz Luke i aureolâ na Ugljanskom poliptihu.

Dodatne informacije od Ivanu Petrovu:

U nas se prvi put spominje u splitskom ugovoru za freske 1429. kao Ivan Pavlov (Iohannes Pauli), što se smatra pogrješkom pisara. Tada je sa slikarom D. M. Vuškovićem isplaćen za izradbu fresaka s prikazima četverice evanđelista ispod baldahina oltara sv. Dujma u splitskoj katedrali.

Oko 1431. doselio se u Zadar, gdje se uz slikarstvo bavio i drugim poslovima. Te je godine kupio maslinik, a iduće vinograd od udovice slikara Menegela Ivanova de Canalija. U dokumentu iz 1432. prvi se put naziva građaninom Zadra. Zatim se javlja među izvršiteljima oporuke Bartula iz Milana (1436) te kao svjedok s Vuškovićem (1437) i zadarskim zlatarom Jakovom Benediktovim (1438). Potomnje godine oženio se Agnesinom, kćeri zadarskoga graditelja Vuka Slavogostova i kupio maslinik od graditelja N. G. Bilšića.

God. 1440. zastupao je graditelja Jakova Natalova iz Šibenika, 1441. unajmio na 10 godina kuću s dućanom, 1443. svjedočio sa zadarskim slikarom Jakovom de Tarantom, 1446. uredio odnose s Vuškovićem vezane uz prethodnu zajedničku slikarsku djelatnost i trgovinu. U studenom 1447. spominje se posljednji put kao živ, a 1. VI. 1448. kao pokojni.

LIT.: C. Fisković: Nekoliko dokumenata o našim starim majstorima. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 52(1950) str. 191, 208. — D. Domančić: Freske Dujma Vuškovića u Splitu. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1959, 11, str. 41–58. — C. Fisković: Zadarski sredovječni majstori. Split 1959, 80, 98–99, 100–101. — K. Prijatelj: Slikar Blaž Jurjev. Zagreb 1965, 7, 8. — Isti: Bibliografski i biografski podaci o majstorima dalmatinske slikarske škole. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1968, 17, str. 322, 331, 345. — I. Petricioli: Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike. Zagreb 1972, 56, 59, 67–68, 123. — K. Prijatelj: Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1983, 15–16. — Isti: Problemi i ličnosti gotičkog slikarstva u Dalmaciji. Mogućnosti, 31(1984) 10/11, str. 923–924. — T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec i Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987, 158–159, 161–162. — I. Fisković: Tipologija i morfologija oltarnih slika 15. stoljeća u Dalmaciji. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1990, 29, str. 142. — E. Hilje: Zadarski slikarski krug u drugoj četvrtini 15. stoljeća. Ibid., str. 34, 38, 40, 42–44, 46. — I. Prijatelj: Pokušaj identifikacije Ivana Petrova iz Milana. Ibid., str. 49–81. — Ista: Još o Ivanu Petrovu iz Milana. Ibid., 1991, 31, str. 97–113. — K. Prijatelj: Splitska katedrala. Zagreb—Split 1991, 26, 250. — I. Prijatelj: O nekim primjerima spajanja istočnih i zapadnih ikonografskih shema u djelima majstora »dalmatinske slikarske škole«. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1992, 32, str. 375, 379–380. — J. Belamarić: Nove potvrde za Dujma Vuškovića. Ibid., 1996, 36, str. 31–32, 37, 40. — E. Hilje: Gotičko slikarstvo u Zadru. Zagreb 1999. — K. Prijatelj: »Dalmatinska slikarska škola« (1350–1550). Hrvatska i Europa, 2. Zagreb 2000.

Izvor: IVAN PETROV IZ MILANA - Hrvatski biografski leksikon (lzmk.hr)